Strategija u pokeru

Kaže se da je poker lako naučiti, no teško usavršiti. Na ovoj ćete stranici pronaći određene savjete kako možete postati pobjednikom u pokeru, uz općenite savjete za igranje pokera i strategiju za nove igrače, kao i određene napredne koncepte koje možete razmotriti nakon usvajanja osnova.

Pokeru možete pristupiti studiozno ili ga igrati za zabavu (ili oboje). Kakav god pristup odabrali, trebate uložiti vrijeme i trud kako biste redovito pobjeđivali u pokeru. Drugim riječima, trebate raditi na usavršavanju svoje igre. Ništa nije loše ako poker igrate za zabavu, no nema razloga planirati gubitak čak ni kad igrate za zabavu. Međutim, ako odlučite kakva vrsta igrača pokera želite biti prije nego što počnete igrati, olakšat ćete si odluke i sesije.

Ne treba ni spominjati da je sastavni dio pokera njegov specifičan jezik. Kako se ne biste osjećali izgubljenim za stolovima, važno je naučiti osnovne fraze i izraze.

Za početak vam savjetujemo da pogledate naš poker rječnik u kojem ćete pronaći mnogo pokeraških izraza i definicija. U pokeru se koristi mnogo žargona, no nakon samo nekoliko igara brzo ćete se naviknuti na jezik i kontekst u kojem se izrazi koriste.

Čak i najbolji pokeraši na svijetu imaju gubitničke sesije. Nemojte očekivati da ćete pobjeđivati svaki put kada zaigrate. Vaš bi cilj trebao biti da svaku sesiju odigrate najbolje što možete. Ako ćete svaki put tako pristupiti igri, kroz poboljšanje vaše igre karte i profit pobrinut će se sami za sebe.

Mnogi igrači naprave pogrešku kod ocjenjivanja svojih pokeraških sposobnosti s obzirom na pojedinu sesiju. Vaš bi cilj trebao biti taj da uvijek donesete najbolju moguću odliku. Što ste bliže tomu, rezultati će biti bolji.

Poker je matematička igra. Riječ je o igri s nepotpunim informacijama. Iako to možda zvuči komplicirano, zapravo uopće nije. Na vrlo osnovnoj razini, pobjeđivanje u pokeru počinje odabirom početnih karata s kojima ćete igrati. Ako u pot češće uđete s boljom rukom od svojih protivnika, češće ćete ga i osvojiti.

Odabir početnih karata jest ključna odluka, no i dalje je riječ o samo jednom dijelu pokeraške slagalice. Nakon što usavršite odabir solidnih početnih karata i shvatite kako se one mijenjaju s obzirom na vašu poziciju za stolom, sljedeće na čemu morate poraditi jest igra tijekom ostatka ruke. Najveća razlika između profesionalnih igrača i amatera svakako je kvaliteta igre protiv protivnika tijekom ostatka ruke, nakon što su odluke o početnim kartama već donesene.

To je vrlo važno kod odluka koje se donose na samom kraju ruke. Te vještine uključuju računanje pot izgleda, prepoznavanje uzoraka ulaganja, blefiranje i korištenje pozicije. Godine vježbe koje su potrebne da biste usavršili igru tijekom sredine i kraja ruke svakako će se isplatiti jer i najmanje poboljšanje igračevih sposobnosti može imati ogroman utjecaj na životnu zaradu tog igrača.

Još jedna ključna vještina koja je dio strategije svakog igrača koji redovito pobjeđuje u pokeru jest izbjegavanje tilta. Protivnici će protiv vas pokušati koristiti i vaše emocije, no samo ako im dopustite. Posljedice su emotivne igre loše odluke i izgubljeni novac. Tiltanje i gubitak kontrole može se dogoditi svakome i ponekad je odustajanje od igre jedini pravi lijek. To je u redu. Igra će biti tamo i za deset minuta. Zapravo, bit će tamo i sutra.

Jedna od stvari koje poker čine toliko fascinantnim jest mogućnost odabira između mnogobrojnih različitih pristupa, stilova i načina igranja. Većina stilova može se svesti na kombinaciju sljedećega:

• 'Oprezan': pristup koji cijeni opreznost u igri, gdje igrač igra tek nekoliko ruku i ne riskira previše.
• 'Opušten': suprotan od opreznog, odnosi se na igranje što više ruku uz sklonost riskiranju.
• 'Agresivan': pristup koji uključuje mnogo ulaganja, otvaranje potova i ulaganje velikih iznosa kako bi drugi igrači bili pod pritiskom.
• 'Pasivan': suprotan od agresivnog, uključuje više praćenja od ulaganja, gdje igrač dopušta protivniku da određuje kako će se akcija razvijati.

Razmislite o vlastitom pristupu prilikom igranja pokera. Opisuje li vas neki od navedenih?

Ako je vaš odgovor 'svi i nijedan', to znači da ste na dobrom putu. Sposobnost 'promjene taktike' i stila igranja za poker stolom iznimno je korisna, budući da ćete postati predvidljivi ako se suviše rigidno držite bilo kojeg stila. Međutim, početnicima preporučujemo da se koncentriraju na kombinaciju opreznog i agresivnog stila.

Usvajanjem tog stila osjećat ćete se ugodno kod agresivnog ulaganja, što je nužno za dugoročni uspjeh. Također, usredotočenošću na igranje ruku koje su dobre prije flopa naučit ćete se disciplini, što vas može zaštititi od mnogih teških situacija u kojima biste se mogli naći uz upitne ruke. Kako budete sakupili više iskustva i poboljšali svoju igru, moći ćete se više opustiti i mijenjati svoj stil, no uvijek biste trebali ostati agresivni.

Djelitelj ili 'gumb' obično se odnosi na igrača koji je posljednji na potezu u krugu ulaganja, a upravo vam ta pozicija donosi taktičku prednost budući da već znate poteze svojih protivnika. Pozicija djelitelja mijenja se nakon svake ruke, stoga ovu prednost u određenom trenutku dobivaju svi igrači kako bi igra ostala poštena.

Kako biste što bolje iskoristili ovu taktičku prednost, općenito je mudro igrati više ruku kada ste u 'kasnoj' poziciji (npr. nakon što su ostali igrači već odigrali) nego u 'ranoj' poziciji. Dobri igrači često će povećati broj početnih ruku s kojima su voljni igrati u kasnoj poziciji, budući da dodatna pogodnost te pozicije omogućuje veću fleksibilnost te se otvaraju dodatne mogućnosti kako se ruka odigrava.

Ako igrate protiv protivnika koji su na potezu prije vas, za tu se situaciju obično kaže da vi 'imate poziciju', dok su oni 'izvan pozicije'. To vam može pružiti značajnu prednost.

Dobar odabir ruku uvijek je važan, budući da, ako igrate protiv više igrača, postoji veća vjerojatnost da barem jedan od njih ima jaku ruku. No ponekad ćete se naći i u situaciji kada bi vam blef u pravom trenutku mogao donijeti pot koji biste inače izgubili.

Što igrač pokera pokušava postići blefom? Pokušava natjerati protivnika s najboljom rukom da odustane. Tako je jednostavno. U većini poker igara velik broj vaših ruku bit će jako loš te ćete htjeti odustati prije flopa, ili ćete imati osrednje ruke uz koje ne biste htjeli uložiti previše žetona. U takvom se slučaju blefiranje može pokazati dobrom taktikom budući da vam daje drugu šansu za osvajanje.

Uspješan blef uvjerit će vašeg protivnika da držite jače karte od njegovih, stoga je vrlo važno uzeti u obzir kako vašim protivnicima izgleda vaša igra. Da uistinu držite karte za koje želite da oni misle da držite, biste li odigrali ruku na isti način? Je li 'priča' koju predstavljate svojim akcijama za stolom konzistentna i logična?

Kada blefirate, usredotočite se na cijelu ruku kako biste vidjeli ima li vaša priča smisla. Ako se odlučite na ulaganje na kraju smatrajući da vam je to posljednja šansa za osvajanje pota, velika je vjerojatnost da će vas pametan protivnik pročitati.

Vjerojatnosti se odnose na izglede da dođe do određenih situacija. Primjerice, kada bacite novčić, jednake su šanse da će novčić pasti na 'pismo' ili 'glavu'. Tu bismo vjerojatnost mogli izraziti kao jedan na jedan (1:1 ili jednake šanse): svaki put kada novčić padne na 'pismo', jednake su šanse da će jednom pasti i na 'glavu'. Sada razmislite o vjerojatnostima dobivanja šestice na klasičnoj kockici: svaki put kada se kockica zaustavi na šestici, jednaka je šansa da će se kockica zaustaviti na bilo kojem od ostalih pet brojeva, tako da bismo vjerojatnost dobivanja šestice zapisali kao 5:1.

Sada proučimo jednu uobičajenu situaciju u pokeru: imate četiri trefa i željeli biste dobiti posljednji tref na riveru, što bi vam donijelo boju i osvajanje pota. U špilu od 52 karte nalazi se 13 trefova, a dva su od njih u vašoj ruci, dok su druga dva u zajedničkim kartama, što bi značilo da je u špilu preostalo devet karata u trefu. Izuzevši dvije karte u vašoj ruci i četiri zajedničke karte, na riveru bi se moglo pojaviti 46 karata, od kojih bi vam devet donijelo osvajanje pota. Te su karte poznate kao 'outovi', odnosno karte koje bi vam mogle donijeti željenu kombinaciju.

Dakle, vjerojatnost da dobijete boju jest 37:9 (37 karata od 46 karata koje vam ne bi donijele boju, dok bi vam devet karata donijelo tu kombinaciju). To predstavlja omjer 37:9, odnosno vaše šanse osvajanja boje bile bi 4:1.

Gore navedeni primjer iskoristit ćemo kako bismo proučili ideju 'pot izgleda', odnosno omjer žetona koje biste mogli osvojiti i žetona koje trebate uložiti u pot.

Pretpostavimo da igrate protiv jednog protivnika te se nadate posljednjoj karti u trefu na riveru. U potu je već 10 žetona i vaš protivnik ulaže svojih posljednjih 10. Možete pratiti, nadajući se dobivanju trefa, ili odustati. Koji je potez ispravan? Izračunavanje vjerojatnosti lakše je nego što mislite.

U ovoj situaciji od vas se traži da uplatite 10 kako biste pokušali osvojiti 20, zbog čega su pot izgledi 2:1. Međutim, kao što znamo, vjerojatnosti da ćete dobiti boju bliže su 4:1. Riskiranje uz 4:1 za isplatu od samo 2:1 predstavlja lošu igru i trebali biste odustati od pokušaja dobivanja boje.

No što ako je u potu već 90 žetona, a vaš je protivnik uložio svojih posljednjih 10? U tom se slučaju od vas traži da uplatite 10 kako biste osvojili 100 te pot izgledi iznose točno 10:1. Isplata od 10:1 na temelju riskiranja uz 4:1 dobar je potez i u tom biste slučaju trebali pratiti.